Trke i testiranja

Red Bul, Ferari i Mercedes spremili nove aerodinamičke elemente u potrazi za dodatnim potiskom u Monaku

Max Vesrtappen, Red Bull, VN Kanade 2026. / Minas Panagiotakis/Getty Images/Getty Images / Red Bull Content Pool

Monako je decenijama poznat kao staza na kojoj timovi Formule 1 predstavljaju jedinstvena aerodinamička rešenja a ni ova nije izuzetak.

Iako je FIA za trkački vikend u Kneževini zabranila korišćenje aktivnih zadnjih krila iz bezbednosnih razloga, pojedini timovi su pronašli nove načine da dođu do dodatne količine potisne sile.

Još pre dolaska u Monte Karlo postojale su spekulacije da bi neki timovi mogli da se vrate na klasičnu konfiguraciju zadnjeg krila, sa obzirom na to da sistem aktivnog otvaranja neće biti korišćen. Međutim, Ferari i Red Bul odlučili su da zadrže aktuelnu konstrukciju sa preklopnim elementima, dok su istovremeno predstavili zanimljive modifikacije.

Kod Ferarija je aktuator sistema pomeren bliže bočnim pločama krila kako bi se smanjio aerodinamički otpor u centralnom delu automobila. Sa druge strane, Red Bul je zadržao centralno postavljen mehanizam za upravljanje zadnjim krilom, ali je iskoristio priliku da dodatno unapredi područje oko njega.

Ekipa iz Milton Kinsa krenula je putem koji je ranije istraživao Alpine. Na zadnjem krilu RB22 pojavila su se dva nova mala aerodinamička elementa, smeštena ispred i iza kućišta aktuatora. Njihova funkcija je stvaranje dodatnog potiska na stazi gde je stabilnost zadnjeg dela bolida od presudne važnosti.

To nije jedina novost na Red Bulu. Na poslednjem elementu zadnjeg krila pojavio se i dodatni centralni profil, sličan rešenju koje je Ferari prvi put testirao tokom promotivnog dana na stazi u Monci pred VN Majamija. Reč je o delu koji koristi prostor dozvoljen pravilnikom za generisanje dodatnog potiska bez povećanja otpora.

Zatvaranje aktivnih krila očigledno je podstaklo konstruktore da budu kreativni, pa su mnogi timovi pronašli alternativne načine za dobijanje performansi.

Posebnu pažnju privukao je Mercedes. Aerodinamičari koje predvodi Džejms Alison osmislili su veoma složeno rešenje u zoni koja je ranije bila rezervisana za pokretne elemente zadnjeg krila.

Na zadnjem delu bolida nalazi se čak osam malih aerodinamičkih profila. Prvi element smešten je na centralnom nosaču, dok se iznad njega nalazi još jedan profil na maksimalno dozvoljenoj visini. Dalje unazad, nosači sistema za upravljanje pokretnim delovima pretvoreni su u oslonce za tri grupe malih peraja, od kojih svaka sadrži po dva pažljivo oblikovana aerodinamička profila.

Ovi elementi imaju zadatak da generišu dodatnu vertikalnu silu potiska, uz pomoć posebnih otvora za protok vazduha i takozvanog “Nolder” završetka na gornjim profilima.

Zapratite nas

Ostavite komentar